Stručnjaci tvrde da je iz bh. galerija otuđeno puno više umjetničkih djela nego je to prikazano na Interpolovoj listi.
Krađa umjetnina i njihova preprodaja na crnom tržištu niti je nov niti uobičajen fenomen, ali kada se takva vrsta kriminala smjesti u kontekst bh. stvarnosti mnogi reaguju s nevjericom i pitaju se – zar je moguće da nekoga u zemlji, koja je razorena ratom i uništena siromaštvom, interesiraju umjetnine. Ali, to pitanje izražava upravo onu vrstu neznanja koju spretni lopovi koriste kako bi otuđivali vrijedne umjetničke predmete i prodavali ih na inostranim crnim tržištima umjetninama, kažu sagovornici Al Jazeere objašnjavajući kako je zbog komplikovanog uređenja države i društvenog nereda, koji živimo proteklih dvadeset i pet godina, BiH postala mjesto učestalih pljački vrijednih umjetničkih dijela.
Kada govori o motivima zbog kojih je pokrenuo Centar protiv krijumčarenja umjetninama, njegov predsjednik Dženan Jusufović kaže da je u jednom trenutku shvatio kako se praksa ignoriranja evidentnih i očitih pljački umjetničkog naslijeđa mora prekinuti.
Brzo je shvatio kako disfunkcionalni, nedovoljno organizovani i nezainteresirani državni organi neće biti u stanju voditi uspješnu borbu protiv takve vrste kriminaliteta pa se odlučio pokrenuti centar koji će se baviti registriranjem nestalih i otuđenih djela i alarmiranjem javnosti o kakvom je problemu riječ. Ubrzo je shvatio da je broj opljačkanih i nestalih umjetnina ogroman i da su fondovi mnogih umjetničkih i institucija kulture devastirani.
„Primijetio sam da je nestao određeni broj djela iz Međunarodne galerije portreta u Tuzli, zatim iz Umjetničke galerije BiH, Centra za kulturu iz Bugojna, gdje su nestale slike Ljube Laha, Udruženja likovnih umjetnika BiH, iz zbirki privatnih kolekcionara. Svi ti ljudi su se susreli sa istim problemima, znači podnijeli su prijave, ali sve stoji u mjestu. Onda smo došli na ideju da se na neki način udružimo i napravimo nevladin centar, koji će prikupiti i objediniti podatke o ukradenim umjetninama“.
Osim rada na dizanju svijesti o težini problema, s kojim se kao društvo suočavamo, Centar je vodio niz konkretnih aktivnosti, a jedna od njih je i izrada priručnika koji može poslužiti kao osnova za obuhvatniju i sadržajniju akciju sprečavanja krađe umjetnina. Jusufović kaže da je Centar sproveo nekoliko izuzetno edukativnih predavanja i da je učestvovao na rasvjetljavanju nekih prilično teških kriminalnih radnji.
„Uradili smo priručnik koji je jedini i najvažniji dokument u BiH po pitanju nestanku umjetnina. Rade se određene analize i istraživanja, povezuju se institucije, rade se obuke za sudije i tužioce. Mi smo bili angažovani od tužilaštava Sarajevskog i Tuzlanskog kantona i radili smo na rasvjetljavanju krađe vrijednih umjetničkih djela iz Holiday Inna. To je baš bilo nešto obimno“, pojašnjava Jusufović.
Još važnijim projektom Jusufović smatra izgradnju baze podataka u kojoj će biti evidentirana sva umjetnička djela ukradena ili nestala u posljednjih dvadeset i pet godina. To će biti jedan sveobuhvatan, temeljit i pouzdan javni katalog u kojem će biti popisana vrijedna umjetnička djela za koja se zna da su vlasništvo institucija države BiH ili bh. privatnih kolekcionara umjetnina a koja su bila predmet nezakonitog otuđenja. Ono što je važno, naglašava Jusufović, jeste da će taj katalog pokazati kako je broj ukradenih i nestalih umjetnina mnogo veći nego to kaže Interpolova lista i da će se iz njega nedvosmisleno moći saznati koje su institucije kulture pretrpile pljačke svojih eksponata u posljednjih dvadeset i pet godina.
„Ono što mene, kao građanina interesuje je da vidimo šta je to ukradeno i koliko toga ima i koliko je to zastupljeno. Mi znamo, pošto imamo pristup Interpolovoj bazi podatka da se na listi za potrage nalazi samo 13 djela za svih ovih dvadeset i pet godina. Prema našim podacima, a mi raspolažemo podacima koji su zvanični, odnosno podacima institucija koje su podnijele prijavu za krađu, i mi na osnovu toga i postupamo. Umjetnička galerija BiH je 1995. utvrdila da nedostaje 46 dijela, Hodler (Ferdinand), islamski rukopisi, ikone… i to se zna. Obnovljena je ta prijava prošle ili pretprošle godine. I nadležne institucije ništa ne rade. Problem je što vi do sada niste mogli vidjeti šta sve nedostaje. Međunarodna galerija portreta u Tuzli je opljačkana, Muzej istočne Bosne je opljačkan prije par godina, a nemate nigdje da vidite te podatke. Naša baza će biti javna“, glavna je Jusufovićeva poruka.
Institucija koja je pretrpjela velike štete tokom rata u BiH je Umjetnička galerija. Ali, više od direktnih šteta izazavanih razaranjem i uništavanjem nepopravljiva je šteta nanešena planskim otuđenjem vrijednih eksponata koji su se čuvali u depadansima galerije.
Kada govori o pljački i nestanku vrijednih umjetničkih djela direktor Umjetničke galerije BiH Strajo Krsmanović priču počinje prvim poslijeratnim inventurama koje su pokazale da su iz galerije otuđeni deseci izuzetno vrijednih umjetničkih predmeta. Specifičnost onog što su pregledi ustvrdili jeste da su nestali uglavnom predmeti iz pravoslavne slikarske tradicije, što je bio jasan signal da je otuđenje izvršeno s predumišljajem i ciljano.
„Dakle, kroz naše nedavne inventure, nakon posljednjeg rata, došli smo do konstatacije da je iz galerije došlo do otuđenja 46 pravoslavnih ikona iz 15. i 16. vijeka i dva remek djela Ferdinanda Hodlera. To su djela koja su nestala očigledno na samom početku rata u BiH, uz sve ono što se dešavalo u tom haosu. Naša je pretpostavka da su one iznesene iz galerije uz pomoć nekih od tadašnjih uposlenika, koji su kasnije otišli iz Sarajeva. To je jedini način kako su mogla biti odnesena, a po djelima koja su ukradena vidimo da su dosta ciljano ukradena. Radi se o pravoslavnim djelima koja su vjerovatno završila na crnim tržištima, pa čak i na ruskom. Mi smo taj nestanak prijavili. Prijavljen je Interpolu i sad kroz rad Centra protiv krijumčarenja umjetninama ćemo ponovo napraviti evidenciju svih nestalih djela u BiH. To je način da se pokuša stati u kraj tome i način da se opomenu neki koji bi imali ambiciju da to ubuduće rade“.
Problem suzbijanja krađa umjetnina je izuzetno velik, a efikasnu borbu onemogućava i opšte neznanje o obimu takve vrste kriminala i stav u institucijama kako je riječ o nečemu marginalnom i nebitnom. Sagovornici Al Jazeere kažu kako da osim otpora da se aktivnije uključe u rješavanje slučajeva krađe umjetnina ljudi zaposleni u pravosudnim i policijskim institucijama nerijetko uopšte ne razumiju o kakvoj je vrsti kriminala riječ.
Ono što je neophodno učiniti prije pokretanja bilo kakvih akcija povrata nestalih i otuđenih umjetnina, kažu sagovornici, jeste edukacija svih ljudi koji bi bili uključeni u taj proces. Stav službenika, zaduženih da se bave istragama u kojima su otuđeni umjetnički vrijedni predmeti, mora se promijeniti i u sve istrage moraju biti uključeni ljudi koji razumiju o kakvoj je vrsti kriminala riječ.
Na pitanje posjeduju li bh. pravosudne i policijske institucije educirane ljude da vode istrage u predmetima krađe ili nestanka umjetničkih djela Krsmanović odgovara niječno, pesimistično primjećujući kako u svim tim institucijama uopšte nema istražitelja specijaliziranih za oblast krađe umjetnina.
„Prvo tamo ima jako mali broj inspektora koji su specijalizovani za tu vrstu posla. S druge strane, poslije rata i nesređenih odnosa u regionu tu ima još uvijek puno kriminala svake druge vrste pa je ovo, da tako kažem, na repu interesovanja istražnih organa i to je objektivna situacija. Sve što radi Centar protiv krijumčarenja umjetnina i Ministarstvo civilnih poslova uz pomoć Francuske ambasade vrjerujemo da će dinamizirati cijelu priču“, zaključuje Krsmanović.
Preuzeto sa Al Jazzera Balkans
